Nk Celik

HISTORIJA NK Celik

Historija NK Čelik nkcelik.co.ba, petak, 17.9.2004. Fudbalski klub Čelik rođen je maja 1945. godine sa prvim beharom u oslobođenoj Zenici. Grupa ratnih veterana: Juro Primorac, Ilija Marković, Slavko Trbojević, Zdenko Mazanek, Rašo Bačevina, Milivoje Čelić i Mehmed Haramandić odlučila je da osnuje fudbalski klub. Mazaneku je pripala čast da klubu u oslobođenoj Zenici da ime koje zvučno simboliše grad čelika i metalurga - Čelik! Pod tek razvijenu crvenu-crnu Čelikovu zastavu stali su igrači: Ivica Andrić, Hazim Pojskić, Jure Primorac, Alija Penjić, Slavo Trbojević, Nazif Soldin, Mujo Mujkić, Slavko Mihačević, Alija Smajlović, Vinko Leki, Ismet Mecan, Hodža Imamović, Vlado Radeta, Nane Nakonesni, Rutko Knez, Osman Smriko, Mile Bakotić, Franc Pavlić, Ahmet Milović, Husnija Sinanović, Anto Džanesić, Salih Pojskić. Ubrzo poslije osnivanja Čelik ulazi i u prve okršaje. I dok se još nisu bili čestito ni "zagrijali" odigravanjem prijateljskih utakmica sa timovima mahom iz bliže okoline na red su došli eliminatorni susreti za ulazak u Prvu republičku ligu. Ova liga BiH je ubuhvatala sljedeće klubove: Velež (Mostar), Borac (Banja Luka), Jedinstvo (Bihać), Proleter (Teslić), Sloboda (Tuzla), Bratstvo (Travnik), Udarnik i Sloboda (Sarajevo) i naravno Čelik (Zenica). U fudbalskoj sezoni 1946/47. godine fudbaleri Čelika startovali su vise nego uspješno. U prvih pet kola osvojili su najviše bodova i zauzeli čelnu poziciju na tabeli. Nakon toga, kao da im je bilo ponestalo daha, ustupili su prvo mjesto drugom tako da su na kraju zauzeli solidno četvrto mjesto, dok je titula prvaka pripala Veležu iz Mostara. Drugi je bio sarajevski Torpedo koji je nastao fuzijom Udarnika i Slobode.

Sezone 1947/48. ukinuta je Republička liga a takmičenje je organizovano u pet Podsaveznih liga. U Drugoj grupi podsavezne lige FK Čelik je ubjedljivo osvojio prvo mjesto i stekao pravo takmičenja u novoosnovanoj Republičkoj ligi. Zanimljivo je da je Čelik u međuvremenu razigravao za ulazak u Drugu ligu sa prvacima ostalih podsaveza. U tom "filtriranju" učestvovali su pored Čelika i Milicioner, Velež, 1. Maj, Radnik i Borac. Takmičenje je sprovedeno po dvostrukom kup sistemu, a Čelika je već na startu eliminisala ekipa 1. maja. Sezone 1948/49. obnovljena je Republička liga u koju je bilo uvršteno 12 ekipa, najkvalitetnijih klubova iz BiH. U toj sezoni FK Čelik je zauzeo peto mjesto što mu je omogućilo da razigrava za Treću saveznu ligu sa Radnikom iz Bijeljine i Borcem iz Banja Luke. Sportska sreća ni ovoga puta nije bila naklonjena Zeničanima. Igrajući po veoma teškom i blatnjavom terenu na stadionu "Šesti april" u Sarajevu, oni su osvojili isti broj bodova kao i prvoplasirani Borac, ali su zbog lošije gol razlike odlazak u treću ligu prepustili Borcu.

Sezone 1949/50 Čelikov tim još nije imao dovoljno "goriva" za veća ostvarenja pa se na kraju našao na četvrtom mjestu.

Sezone 1950/51. Zeničani su zabilježili u jakoj konkurenciji pravo iznenađenje. Čelik je osvojio je titulu vicešampiona i postigao do tada najveći uspjeh u najvišem rangu tog takmičenja. Prvak, sa 5 bodova vise bio je Borac iz Banja Luke. Godine 1951. ponovo je ukinuta Republička liga i FK Čelik se našao u nižem rangu takmičenja. U periodu do 1953. godine igrači Čelika nisu zabilježili neki značajniji rezultat. U to vrijeme, u traženju svoga mjesta pod "suncem" reorganizovanju i isticanju većih zahtjeva i pretenzija, dotadašnji Čelik mijenja naziv u - Zenica. Takmičarska sezona 1953/54. donijela je veliku radost ljubiteljima fudbala u Zenici. Njihov ljubimac FK Zenica ubjedljivo osvaja prvo mjesto u Republičkoj ligi i energično krči do kvalifikacija za ulazak u Drugu ligu i uspijeva postati član saveznog ranga takmičenja.

Poslije ove sezone ukinuta je "Druga liga" i takmičenje je nastavljeno po zonama. Zenica se našla u A grupi. Njen najveći konkurent je bio Borac (BL) koji se na kraju morao zadovoljiti sa drugim mjestom. Zeničani su zauzeli prvo mjesto koje su potpuno zasluženo osvojili odigravši u prvenstvu 22 utakmice uz samo jedan poraz. Ovim rezultatom Zenica je stekla pravo da se kvalifikuje za Prvu saveznu ligu. Prva prepreka bila je Lovćen. U Crnoj Gori bilo je 2:1 Za Lovćen. Revanš u Zenici nije pobudio interesovanje samo Zeničane nego i stanovnike susjednih gradova. To je bio najznačajniji meč za ekipu Zenice. Na stadionu je bio rekordan broj gledalaca 6000. Nažalost, susret je završen za nepopularnih 0:0. Teško je bilo opisati situaciju saznanjem da Lovćen ide dalje. Ta utakmica je pala u zaborav tako da je FK Zenica nastavila takmičenje u zonskoj ligi gdje se takmičio i sarajevski Željezničar. Upravo ove dvije ekipe su odigrale derbi utakmicu a FK Zenica je nastupila u sljedećem sastavu: Vranješ, Štajner, Marković, Dominović, Stepanović, Skaro, Stanković, Galić, Hadžialijagić, Vučenović, Bosanac. FK Zenica je pobijedila sa 1:0 golom Vinka Galića u 34. minuti koji je proslavljao 250 utakmicu u dresu FK Zenica odnosno Čelika. U revanšu u Sarajevu bilo je 1:1. Plasman FK Zenice na treće mjesto omogućio je njenim fudbalerima učešće u kvalifikacijama za Drugu saveznu ligu. Najvažniji susret Zeničani su odigrali sa mjesnim rivalom i glavnim konkurentom ekipom Rudara iz Kaknja. Oko 5000 navijača je krenulo iz Zenice da bodri svoju ekipu u nadi da će proći mjesne rivale. Međutim Rudar je slavio sa 1:0. Oko 5000 Zeničana je napustilo Kakanj pognute glave...

Fudbalska sezona 1959/60. je sezona u kojoj se ponovo vraća staro ime FK Čelik. Zeničani su prebrodili krizu. Kormilo tima preuzimaju Vlatko Konjevod i Vujica Radosaljević. Nižu se pobjede i Čelik ubjedljivo osvaja prvo mjesto i razigrava za ulazak u Drugu ligu. Na putu do odlučujuće utakmice sa prvakom Hrvatske - Borovom, Čelik je eliminisao Bosnu sa 5:0 i 1:1, brčansko Jedinstvo sa 4:2 2:0 i čapljinskog Borca 4:0 i 1:0. Jula 1960. godine odigrana je prva utakmice između FK Čelika i Borova. Susret je pratilo oko 10.000 ljubitelja nogometa u Zenici. Borovo je neočekivano povelo sa 0:1 golom Ekmedžića. Drugo poluvrijeme je bilo u znaku Zeničana koji su preokrenuli rezultat u svoju korist i pobijedili sa 2:1 golovima Maleševića i Renića. Revanš susret u Borovu posmatralo je oko 5000 Zeničana koji su specijalnim vozom doputovali da bodre svoje miljenike. Timovi su nastupili u sljedećim sastavima: BOROVO: Gligorijević, Bajramović, Rastija, Marković, Backović, Rajzner, Cop, Gotal, Gordoš, Ekmedžić. ČELIK: Stijović, Kalinić, Ivce, Paulinc, Nikčević, Bilić, Draško, Malašević, Renić, Vučkov, Jocić. Neposredno poslije vijesti da je Čelik postao drugoligaš u Zenici je zavladalo neopisivo slavlje. Sa svih strana su dolazile čestitke. Čestitali su Partizan i Radnički iz Beograda, Dinamo iz Zagreba, Sarajevo, Sloboda iz Tuzle... Čelikova zastava ponovo je zavijorila na drugoligaškom jarbolu da bi na vrhu ostala dugo godina.

Godine 1963. FK čelik u polufinalnoj utakmici Kupa Bosne i Hercegovine pobijedio je ekipu Borca u Banja Luci sa 1:2 sto im je omogućilo da se plasiraju u četvrt finale i da kao jedini tim iz BIH učestvuju u završnim borbama Kupa BiH. Ovaj uspjeh primljen je u Zenici sa oduševljenjem, jer se Čelik plasirao među osam najboljih klubova u zemlji. U četvrtfinalu žrijeb je odlučio da se Čelik u Zenici sastane sa Sutjeskom iz Nikšića. Zeničani su očekivali da će se njihovi fudbaleri boriti i u polufinalnim utakmicama jer je malo ko očekivao da će Nikšićani pružiti jak otpor zahuktalim Čelikovicma. Ali upravo se dogodilo ono sto niko nije očekivao. Sutjeska je na Blatuši slavila pobjedu 0:1 i Sutjeska otišla u polufinale... PLASMAN U PRVU SAVEZNU LIGU FK Čelik imao je priliku da se po prvi put nađe u najelitnijem takmičenju. U klubu dolazi do temeljnih promjena. Sezone 1966/67 klub preuzima Dušan Vidović kao predsjednik a stručna briga je nad igračima je povjerena tandemu Takač - Pozder. Čelik i Sloboda vodili su glavnu borbu za plasman u najače takmičenje. Na Blatuši pred 20.000 gledalaca ova dva tima podijelila su bodove bilo je 1:1, iako je Čelik bio u vodstvu. Poslije uspješnog gostovanja u Šibeniku gdje je pobijedio sa 2:1, Čelik je do plasmana u Prvu ligu imao još samo jednu prepreku, Borovo. BOROVO - ČELIK 0:1 (0:0) Interesovanje za susret je bilo veliko. Na stadionu u Borovu okupilo se blizu 10.000 gledalaca. Arbitar igre bio je jedan od najboljih sudija u Jugoslaviji Lado Jakše. CELIK: Stijović, Štaka, Vuković, Radičević, Bilić, Teljigović, Renić, Popov, Lazović, Lalić i Nikolić. Utakmica je bila vise nego dobra. Odluka o pobjedniku pala je u 83. minuti. Izvrsni Mile Popov primio loptu na svojoj polovini, oslobodio se lijepo svoga čuvara, nastavio prodor prema desnom krilu. Centrirao je precizno, Lazović koji je odlično pratio ovu akciju je sa nekih 3-4 metra glavom neodbranjivo pogodio donji lijevi ugao 0:1. Među navijačima Čelik zavladalo je neopisivo oduševljenje... Svi igrači Čelika su pružili sjajnu igru koja će ući u historiju fudbalskog kluba Čelik i grada Zenice.

Zenica nikada neće zaboraviti povratak navijačkog voza iz Borova. Iako su bili iscrpljeni i promukli od navijanja u Borovu, oni su tog julskog jutra priredili u svom gradu nezaboravnu budnicu. "Čelik, Čelik.." uzvikivali su ulicama Zenice ( 2:15 u noći). Već na početku prvenstva igrači Čelika su pokazali svoju vrijednost pobijedivši OFK Beograd sa 2:1. Čelik je neriješeno odigrao sa Vojvodinom u Novom Sadu kao i sa Dinamom u Zagrebu 2:2. Onda je slijedila serija loših rezultat, pa nije bilo dovoljno da pred sami kraj prvenstva serijom pobjeda nad Vojvodinom, Zagrebom, FK Čelik ostane u prvoj ligi koja je za dlaku izmakla.

Ponovo na putu do Prve lige Odmah po ispadanju iz Prve lige u Upravi Čelika krojeni su planovi za povratak u Prvu ligu. U klubu su ostali izvrsni stručnjaci Miodrag Kos i Boško Drenovac. Ekipa je bila osvježena. U ekipu su se uklopili mladi Talić, Galijašević...predvođeni prekaljenim Lalićem, Renićem, Pintolom, Stijovićem i drugim igračima počeli su nezadrživ juriš prema vrhu tabele. Redale su se pobjede... O superiornosti tima sa Blatuše najbolje govori odlična gol razlika nezapamćena u analima drugoligaškog takmičenja. Poslije pretposljednjeg kola u susretu sa Famosom gol razlika je iznosila 79:10. 16. jula se slavio ponovni ulazak Čelika u najelitnije društvo. Već se prije posljednjeg kola znao putnik za Prvu ligu, ali je Čelik potvrdio svoj kvalitet pobjedom u Zenici protiv Famosa sa 5:0 i tako osigurao mjesto za Prvu ligu sa tri boda prednosti nad Slobodom. Narednih deset godina FK Čelik je redovan učesnik Prve lige. Bilo je to možda i najbolje doba Čelikove historije. Čelik 1971. godine po prvi put učestvuje u Srednjoevropskom kupu. U prva dva kola Čelik eliminira dva renomirana protivnika Kataniju iz Italije i Diósgyör iz Madžarske. Da je Čelik ozbiljan u svojim namjerama, nogoetna Evropa je shvatila nakon sto Čelik izbacuje MTK u polufinalu. Na neutralnom terenu u Gorizi u Italiji Čelik pruža rijetko viđenu partiju i sa 3:1 pobjeđuje tada močnu Austriju iz Salzburga i u Zenicu donosi prvi evropski trofej. Naredne sezone Čelik ponovo učestvuje u istom kupu i nastavlja pružati odlične partije. Redom su pali Sparta iz Praga i Honved iz Madžarske. U finalu Čelik se sastaje sa velikom Fiorentinom iz Firenze. Očekivalo se da će Fiorentina bez većih problema savladati Čelik, jer je razlika između ova dva tima bila ogromna. Ipak, Čelik je uspio šokirati sportsku javnost kada je u Firenzi 4. augusta 1972. odigrao 0:0. Ostat će upamćena legendarna recitacija Mehmeda Buze, najboljeg igrača Čelika. Prilikom izlaska na teren Buza recituje: "Enci menci na kamenci igra Buza u Firenzi". Neviđena euforija zahvatila je Zenicu, a revanš susret odigran je dva mjeseca kasnije. Na otvaranju stadiona Bilino polje, Čelik je 4. oktobra dočekao igrače Fiorentine pred rekordnih 34.000 gledalaca. Pogotkom Mirsada Galijasevića u 90. minuti susreta Čelik je osigurao drugu titulu Srednjoevropskog kupa. Replika velikog pehara osvojenog 1972. godine danas krasi Bilino Polje na istočnoj tribini.

Godine 1973. Čelik ponovo nastupa u Srednjoevropskom kupu, ali ovaj put gubi u finalu od mađarske Tatabanye. Tih godina Čelik učestvuje u novom evropskom takmičenju - Intertoto Kup. U prvom kolu Čelik je eliminisao Švedski Elfsburg, a naredni je bio Portugalski Setubal. Čelik je osvojio prvo mjesto u grupi i zajedno sa još devet pobjednika u drugim grupama postao je jedan od deset pobjednika Intertoto kupa 1975. godine. Sve do sezone 1978/79. Čelik je igrao u Prvoj ligi. U ovoj sezoni bio je ponovo primoran da se u zadnjem susretu bori za prvoligaški status. Odlučujući meč Čelik igra sa OFK Beogradom na Bilinom Polju, kojima je bod u ovom susretu bio neophodan za prvoligaški status. Bila je to vjerovatno najbaksuznija utakmica koju je Čelik ikada odigrao. Poluvrijeme je završeno bez golova, ali nakon sto Čelik nije uspio realizovati nekoliko velikih prilika, jer su lopte završavale u stativi, prečki, na gol liniji, ali je mreža ostala netaknuta. Početkom drugog dijela Beograđani dolaze do vodstva, Čelik ubrzo poravnava, te do kraja stvara još nekoliko velikih prilika koje ne uspijeva pretvoriti u pogodak. Ipak igrači OFK Beograda prilikom izlaska sa terena nagrađeni su velikim aplauzom od strane navijača Čelika. Ilija Petković, tadašnji igrač OFK Beograda se nakon utakmice zakleo da u životu nije igrao pred korektnijim navijačima. Nakon godinu dana igranja u Drugoj ligi, Čelik se u sezoni 1980/81. vraća u Prvu ligu. Tu ostaje samo jednu sezonu i opet ispada u Drugu ligu. U sezoni 1981/82. Čelik u Vinkovcima igra odlučujući meč za ulazak u društvo najboljih. Međutim, deklasiran je od strane Dinama sa 5:0. Sljedeće sezone uspijeva ponovo ući u Prvu saveznu ligu. Tu je opet proveo samo jednu sezonu. U sezoni 1984/85. Čelik u nezaboravnoj utakmici u Solinu obezbieđuje ponovo ulazak u "elitni razred". Bila je to još jedna utakmica koja će ući u zlatne momente tima. Čelik pobjeđuje sa 1:0 i ponovo ulazi u Prvu ligu. U Solin je iz Zenice krenulo 15 autobusa Čelikovih navijača, a narednog dana oko ponoći, igrače i rukovodstvo dočekalo je šest hiljada navijača. U sezoni 1985/86. Čelik je u posljednjem kolu uspio da sačuva prvoligaški status nakon dvije utakmice sa Rijekom. Zanimljivo je da je zadnje kolo bilo prekinuto zbog namještanja rezultata.

U sezoni 1987/88. dolazi do nove afere oko namještanja rezultata u mečevima Prve savezne lige. Naime, Čeliku je u Prištini bila potrebna pobjeda. Prištinci su zaigrali sjajno i do 87. minute vodili sa 2:0. Međutim, do kraja Čelik postiže tri gola, te uz pomoć namještaljki pobjeđuje.

Početkom 90-tih godina dolazi do raspada tadašnje države i FK Čelik se prestaje takmičiti u zajedničkoj ligi kao i ostale ekipe koje nisu bile iz Srbiji. Desilo se ono što se desilo i što ćemo svi mi pamtiti do kraja života. Nakon krvave agresije koju su susjedi izvršili na našu domovinu, 1994. počinje nogometno takmičenje u Bosni i Hercegovini, a Čelik postaje prvi šampion nezavisne Bosne i Hercegovine, a titulu je osvajao i u naredna dva prvenstva, dok je dva puta ponio trofej pobjednika Kupa BiH. Prvu titulu Čelik osvaja 1994. godine nakon skraćene sezone osvojivši maksimalni broj bodova, a na finalnom turniru koji je odigran u Zenici svladao je ekipe Sarajeva (3:1), Željezničara (3:2), Bosnu iz Visokog (1:0). Bila je to prva historijska titula, jer Čelik je po prvi put postao šampion, a i bilo je to Prvo državno prvenstvo. Naredne sezone, u kojoj je Čelik slavio jubilej 50 godina postojanja, crno-crveni su uspjeli odbraniti titulu. Čelik je kompletirao "three-peat" 1997. godine. Pred 8.000 navijača po užarenoj temperaturi Čelik pobjeđuje 4:1 i tako donosi treću titulu u svoje vitrine. 25. minuta pred kraj susreta Čelik je vodio sa 4:0 i tada na istočnoj tribini ulaze delegati NSBIH sa peharom namijenjenom pobjedniku Prve nogometne lige BiH, a samo pet minuta poslije preko čitavog Zapada zapaljene su baklje kao znak proslave treće uzastopne titule. Zapad je vise ličio na Vezuv nego na tribinu. Slika koja će zauvijek ostati upamćena. Poslije ove titule došlo je do raspada Čelikove šampionske ekipa, neki su prestali sa aktivnim igranjem, mnogi promijenili sredine, došli su neki novi klinci, koji još uvijek nisu osvojili trofej, a teško će iko, ne samo u Čeliku, nego i u državi ponoviti uspjeh ekipe koju su sa klupa vodili stručnjaci Hadžiahmetović, Hafizović, Zukanović, Hajduk, a dresove Čelika nosili Bujak, Bradarić, Memišević, Tumbić, Japaur, Begić…

Novi milenijum donio je nešto o čemu su navijači Čelika kao i sami igrači i Uprava mogli samo sanjati. Ako se sam izlazak na evropsku scenu nakon vise od dvije dekade mogao smatrati uspjehom, onda pravu senzaciju predstavljaju tri pobjede te nesretan završetak sezone u Evropi. Tri pobjede nad renomiranim evropskim protivnicima, uz gol razliku 7:5 ne ostavljaju ravnodušnim, šta više ovo se smatra najvećim poslijeratnim uspjehom BH fudbala. Sve je počelo pobjedom nad Denizlisporom od 1:0. Bila je to odlična pobjeda nogometaša Čelika koji su pogotkom Borisa Pavića već u 11. minuti došli do važnog vodstva pred revanš u kojem je Čelik Denizlispora isprašio sa pet golova u mreži. Bio je to i više nego dovoljan povod da se na sljedećoj utakmici sa belgijskim Gentom okupi 20.000 navijača željnih pobjede vise nego ikada. Ponovni rezultat od 1:0 bio je rezultat koji je ulijevao dovoljnu nadu pred revanš. Ipak, neviđena nesreća zahvatila je igrače Čelika koji su izbacili sami sebe Ekrem Bradarić je uspio dva puta zatresti svoju mrežu, te otvoriti put za Belgijsku ekipu KAA Gent koji je u sljedećem kolu igrao sa slavnim njemačkim timom Werderom iz Bremena. Ipak, uspjeh kakav je ovaj do današnjih dana nije uspjelo ostvariti mnogo ekipa, a nadamo se da je pred našim timom svijetla i perspektivna budućnost. Neki će reci da se stvara novi Čelik koji će harati BH fudbalom, a posebno nas raduje ta činjenica da se naš fudbal napokon ujedinio i napokon će se na cijelom teritoriju BIH igrati jedna zajednička liga u kojoj će NK Čelik nadajmo se ostvarivati još bolje rezultate koje ovaj tim zasigurno i zaslužuje.